Ničanska klasifikacija

Međunarodna klasifikacija roba i usluga (Ničanska Klasifikacija), u svrhu registracije žigova, uspostavljena je sporazumom zaključenim na Diplomatskoj konferenciji u Nici, 15. lipnja 1957. godine, revidirana u Štokholmu 1967. godine i Ženevi 1977. godine, dopunjena 1979. godine.

Prvo izdanje Ničanske klasifikacije objavljeno je 1963. godine, drugo 1971. godine, treće 1981. godine, četvrto 1983. godine, peto 1987. godine, šesto u 1992., sedmo 1996., osmo u 2001. godini, deveto u 2006. godini,  deseto u 2011. i jedanaesto u 2016. Od 2013. godine objavljuje se nova verzija svakog izdanja. Trenutna verzija je verzija za jedanaesto izdanje iz 2019. godine. Stupila je na snagu 1. siječnja 2019. godine.

Ničanska klasifikacija je međunarodni sustav koji se koristi za klasificiranje roba i usluga za potrebe registriranja žigova. U sklopu Ničanske klasifikacije robe i usluge se grupiraju prema različitim kategorijama, odnosno klasama.

Robe i usluge imenovane u Listi klasa (priloženoj u nastavku), predstavljaju opće naznake kojima se robe i usluge razvrstavaju prema područjima kojima načelno pripadaju. Da bi se potvrdilo točno svrstavanje svakog pojedinačnog proizvoda ili usluge, treba provesti pretraživanje pojma u službenoj publikaciji Liste roba i usluga Međunarodne klasifikacije roba i usluga, dostupnoj na stranici Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva (https://www.wipo.int/classifications/nice/nclpub/en/fr/) na engleskom ili francuskom jeziku, odnosno u prijevodu ove publikacije na bosanski, srpski ili hrvatski jezik, dostupnom na stranici http://tmclass.tmdn.org/ec2/. Ako se u popisu robe i usluga koristi Naslov klase Ničanske klasifikacije, opseg zaštite žiga obuhvaća samo robe i/ili usluge koje proizlaze iz doslovnog i nedvosmislenog značenja tako korištenog pojma.

OPĆE NAPOMENE

Opće napomene predstavljaju preporuke i kriterije koje treba primijeniti s ciljem klasificiranja roba i usluga za potrebe registriranja žigova u slučaju da proizvod nije moguće klasificirati prema ponuđenoj Listi klasa, niti objavljenoj Listi roba i usluga međunarodne klasifikacije roba i usluga. Ovisno od toga odnose li se na robe ili usluge, Opće napomene su dane u sljedeće dvije kategorije:

OPĆE NAPOMENE U VEZI S KLASIFICIRANJEM PROIZVODA

Ako proizvod ne može biti klasificiran prema ovdje priloženoj Listi klasa, uz pomoć objašnjenja danih uz određenu klasu, tada za njihovo klasificiranje treba primijeniti sljedeće preporuke i kriterije:

a) gotovi proizvodi načelno se klasificiraju u skladu s njihovom funkcijom ili namjenom. Ako funkcija ili namjena gotovog proizvoda nije navedena u Listi klasa, krajnji proizvodi se klasificiraju prema usporedbi sa sličnim gotovim proizvodom. Ako se ovo ne može primijeniti, sljedeći kriterij je materijal od koga je proizvod napravljen ili način korištenja;

b) gotovi proizvodi koji su cjelina a sadrže više predmeta koji imaju višestruku primjenu (npr. radio sa ugrađenim satom), mogu biti klasificirani u sve klase koje odgovaraju njihovoj namjeni, a ako se ovi kriteriji ne mogu primijeniti, koristit će se kriteriji iz točke a);

c) sirovi materijali, neprerađeni ili poluprerađeni, klasificiraju se načelno prema vrsti materijala koji sadrže;

d) proizvod koji je namijenjen da bude dio drugog proizvoda u načelu se klasificira u istu klasu kao i glavni proizvod, pod uvjetom da se taj proizvod, koji je namijenjen da bude dio drugog proizvoda, ne može normalno uporabiti i u druge svrhe. U svim ostalim slučajevima primjenjuje se kriterij iz točke a);

e) kada se proizvodi, gotovi ili poluprerađeni, klasificiraju prema materijalu od koga su napravljeni, a napravljeni su od različitih materijala, klasificirat će se, u načelu, prema materijalu koji prevladava;

f) kutije prilagođene proizvodima koje trebaju sadržavati (futrole, navlake), u načelu se klasificiraju u istu klasu kao i ti proizvodi.

OPĆE NAPOMENE U VEZI S KLASIFICIRANJEM USLUGA

Ukoliko se usluge ne mogu klasificirati prema navedenoj Listi klasa ili prema objašnjenjima uz određenu klasu, treba primjenjivati sljedeće preporuke i kriterije:

a) Usluge su načelno klasificirane u područje djelatnosti navedenih u naslovu određene klase  povezane s uslugama, kao i prema objašnjenjima uz tu klasu, a ukoliko nisu precizirane, klasificiraju se prema analogiji sa ostalim sličnim uslugama u klasifikaciji.

b) Usluge iznajmljivanja se u načelu klasificiraju u onu klasu u kojoj se nalazi usluga na koju se odnosi iznajmljivanje predmeta (npr. iznajmljivanje telefona u klasi 38). Usluge lizinga su analogne uslugama iznajmljivanja i zbog toga trebaju biti klasificirane na isti način. Međutim, financijski lizing se klasificira u klasu 36 kao financijska usluga.

c) Usluge koje se sastoje u davanju savjeta, informiranja ili konzultacija, u načelu se klasificiraju u iste klase kao i usluge koje su predmet savjeta, informiranja ili konzultacija, npr. konzultacije u vezi s prijevozom - kl. 39, konzultacije u vezi s upravljanjem - kl. 35, konzultacije u vezi s financijama - kl. 36, konzultacije u vezi s njegom ljepote - kl. 44. Davanje savjeta, informacija ili konzultacija elektroničkim putem (npr. telefonom, računalom) nema utjecaja na način klasificiranja ovih usluga.

LISTA KLASA - NASLOVI KLASA S OBJAŠNJENJIMA - (pdf)

Napomena: Ukoliko se u popis robe i usluga unosi naslov klase Ničanske klasifikacije, tada se opseg zaštite odnosi samo na robe i/ili usluge koje proizlaze iz doslovnog i nedvosmislenog značenja pojmova navedenih u naslovu klase.